ribailav

Molitva

Onoga koji zna za moju ljubav,
a ipak odlazi,
zaustavi o drvo trešnjino!
I neka padnu tvoje latice
da zametnu njegov put.

Ono Komači (834-885), Japan

Omiljeni citati

E.M. Remarque


"Volim tebe i samoga sebe, jer sam ogledalo u kome se ti ogledaš i stoga te dvaput imam."


"Ja sam sito koje gubi dobijajući i nisam košara koja skuplja."


"Najljepše mudrosti umiru preko noći - koliko li se lešina pomete narednog jutra?"


"Igrali smo se. Ali u ovoj igri strelice nisu bile tupe."


"Izgledaš, kao sve čovjekove želje i još jedna za koju nije znao."


"Bio sam cijeli dan u šumi, sada sam umoran svratio u jednu malu seosku gostionicu i unajmio sobu za noć. Krevet je već raspremljen, ali mi se ne spava. Sjedim kraj prozora i osluškujem šumove proljetne noći.
Sjene protječu između drveća, a iz šume dopiru glasovi, kao da tamo leže ranjenici. Gledam mirno i sabrano u tu tamu, jer se više ne plašim prošlosti. Gledam joj ugašene oči, a da više ne odvraćam pogled. Idem joj, štoviše u susret i šaljem svoje misli: u skloništa i lijevke od granata, a kad se vraćaju ne donose više strah i užas, nego snagu i volju.
Očekivao sam neku oluju da bi me otela i spasila, no sada je to spasenje došlo tako tiho da nisam ni osjetio. Ali tu je. Naraslo je dok sam očajavao i sve smatrao izgubljenim. Mislio sam da je rastanak uvijek i svršetak. Danas znam i rast je rastanak. Jer rast znači i napuštanje. A, svršetka nema.
Jedan je dio mog života stajao u službi rata i razaranja: pripadao je mržnji, neprijateljstvu, ubijanju. Ali život mi je ostao. To je već gotovo zadatak i put. Izgrađivati ću se i spremati, raditi ću rukama i mislima, neću se obazirati na sebe i ići ću dalje, mada bih ponekad i želio stati. Ima puno toga da se izgradi, a gotovo sve da se popravi; puno treba raditi da se iskopa ono što je bilo zatrpano u godinama granata i strojnica. Ne treba svatko biti pionir – potrebne su i slabije ruke i neznatnije snage. Tamo ću potražiti svoje mjesto. I tada će mrtvi ušutjeti, a prošlost me više neće progoniti, već će mi biti na pomoći.
Kako je sve to jednostavno, a kako je dugo trebalo dok sam pronašao put do toga. Možda bih ipak bio zalutao na bojištu i pao kao žrtva bodljikave žice i mina da Ludvigova smrt nije poput rakete sinula pred nama i osvijetlila nam put.
Bili smo očajni kada smo vidjeli da bujica naše zajedničke povezanosti i naša volja za snažnim, priprostim životom, ponovo stečenim na granici smrti, nije preplavila preživjele poluistine i sebeljublje i probila sebi nove obale, nego se zamuljila u močvarama zaborava, skrenula u bare fraza i otekla u jarke svakodnevnih briga, prilika i zanimanja. Danas znam, ili gotovo znam, da je sve u životu samo pripravljanje i djelovanje u malim pojedinostima, u mnogim ćelijama, u mnogim žilicama, pojedinačno. I kao što ćelije i žile u stablima tek primaju i dalje sprovode sokove koji struje uvis, tako će i moje nastojanje jednog dana izrasti u šumu i osunčano lišće, vrhunce i slobodu.
Početi ću.
Ispunjenje neće biti ono o kojemu smo maštali u mladosti i koje smo očekivali nakon onih godina na ratištu. Bit će to put kao svaki drugi, kamenit, s dobrim dijelovima, sa razrivenim dijelovima, sa selima i poljima – put rada. Bit ću sam. Možda ću ponekad i naći nekoga da me otprati komad puta, ali to neće biti zauvijek.
I možda ću još često morati uzimati ranac kada ramena budu umorna i ponovno ću oklijevati na raskršćima i granicama, i morati ću nešto i ostaviti, i spoticati ću se i padati. Ali ću i ponovo ustajati i neću ostati da ležim – ići ću dalje i neću se okretati. Možda više nikada neću biti posve sretan – možda je rat to zauvijek razorio – i možda ću uvijek biti pomalo odstuan i nigdje posve kod kuće, ali zacijelo neću biti ni posve nesretan, jer će se uvijek nešto naći da me pridrži, pa bile to baš i vlastite ruke, stablo ili dah zemlje."

E.M.Remarque, Povratak



Irving Stone
"Nikad nisam manje sam, nego kad sam sam."